Ribarska banja leži na severnim padinama Velikog Jastrepca, na nadmorskoj visini od 540 m. Tople vode Ribarske banje „izviru” iz takozvanog Vukanjskog raseda, koji odvaja Veliki od Malog Jastrepca, i spadaju u red sumporovitih homeotermi, sličnih termama pirinejskih banja. Prema podacima s kraja IX veka, Ribarska banja je do tada koristila tri topla izvora, a već 1911. godine u Banji se koristi šest izvora, u kojima se temperatura kreće od 16,1º C do 41,5º C. Vredno je napomenuti da se kvalitet i tekstura vode do danas nisu promenili. Voda svih izvora ima prosečnu temperaturu od 38,7º C.
Od početka XIX veka, tačnije od Karađorđevog doba, o Ribarskoj banji imamo nešto više podataka. Ogromno interesovanje bolesnih ljudi iz raznih krajeva pokrenulo je žitelje Banje da urede banjsko naselje, urede prilazne puteve, kaptiraju vode, dobiju državnu mehanu i imaju nadziratelja Banje. Knjaz Miloš Obrenović je, odmah po uspostavljanju nove granice, počeo da se svojski interesuje za svaki izvor lekovite vode u svojoj uvećanoj Srbiji. Doktor Bartolomeo Kunibert najznačajniji je za prvo hemijsko „razlaganije” ribarske vode u Beču. U iscrpnom izveštaju koji je sa latinskog preveden na srpski jezik, stoji da je voda pregledana „na više iskušenija” i da je utvrđeno da u njoj nema rudokopne soli, kreča, prostosolne kiseline, gline, luga.
Godina 1834, kada je izvršena prva hemijska analiza voda Ribarske banje, uzima se za zvanični i zakonom potvrđeni početak rada ovog lečilišta. Još davne 1835. godine, doktor Žigmund Herder je vode Ribarske banje eksplicitno preporučio za lečenje mnogih bolesti. Iz obimnog izveštaja izdvajamo nekoliko dragocenih preporuka: „U bolesti kože: šugi, lišajevima i upornim čirevima, ove vode polezne su u raznim vidovima kostobolje, u ukočenim zglobovima, rđavom varenju jela, one dejstvuju najviše na kožu, oko zglobova, otoke kostiju.” Zbog lekovitosti svojih voda, Ribarska banja je u prvoj polovini XIX veka u izveštajima brojnih ispitivača njenih voda počela da slovi za „srpski Jordan”. Još veće interesovanje za Ribarsku banju stvorilo se u najvišim društvenim krugovima Srbije posle dolaska kralja Aleksandra I Obrenovića na presto; on je sa majkom Natalijom 1896. godine došao u ovu banju na odmor i lečenje. Uskoro je došla i kraljeva žena Draga Mašin, kako bi lečila sterilitet. U to vreme Banja je bila poznato lečilište za ovu vrstu ženskih bolesti. Iz tog vremena sačuvana je u starom kupatilu kada kraljice Drage Mašin, a posle izgradnje spa centra u Ribarskoj banji u okviru tog kompleksa urađena i posebna srebrna kada Drage Mašin.
Početkom XIX veka Ribarska banja bila je u samom vrhu banjskih lečilišta u Srbiji. Krajem pedestih godina XIX veka prodrlo je u narod mišljenje da je lečenje u termalnim vodama najsigurnije, pa je Ribarska banja postala preplavljena bolesnicima. Otuda i naredba kruševačkom okružnom načelniku da se u Banji podignu „osam do deset kupatila, novi odvojeni, pored postojeća dva (muško i žensko)”. Načelnik okruga je pre 150 godina dao predlog da se izgradi, kako se to danas u Banji zove, „topla veza” između kupatila i bolesničkih soba. Tako je Ribarska banja dobila još jedan objekat od velikog značaja za svoju osnovnu delatnost. Tih godina Banja poprima izgled pristojne zdravstvene ustanove u kojoj je ustanovljen red u korišćenju banjskih voda, smeštaja, u ishrani i korišćenju slobodnog vremena. Krajem 1904. godine završena je prva nova vila „Srbija” sa pedeset soba, a 1905. i vila „Bosna”. Tih godina je i kralj Petar I Karađorđević počeo da dolazi u Banju, u kojoj je lečio kostobolju. U Ribarskoj banji su početkom druge decenije XX veka korišćene vile „Srbija”, „Bosna”, „Dalmacija”, „Slavonija”, „Hrvatska”, „Crna Gora”, „Hercegovina”, „Makedonija”, a dobila je i prateće objekte i institucije. Vile za stanovanje gostiju podeljene su u dve kategorije: potpuno nameštene, sa poslugom („Srbija”, „Bosna”, „Hercegovina”) – 164 sobe i 319 kreveta; te vile sa kuhinjom i najnužnijim nameštajem („Dalamacija”, „Hrvatska”, „Slavonija”, „Crna Gora”, „Makedonija”) – 113 soba, odnosno 226 kreveta.
Sve do šezdesetih godina prošlog veka Banja je prošla period u kome je konačno i dobila uobličenje svoje osnovne delatnosti. Tako je, u aprilu 1961. godine, Banja osnovana kao samostalna ustanova pod imenom Specijalno lečilište za dolečenje i rehabilitaciju plućnih bolesnika. Za direktora Banje izabran je dr Slobodan Mihajlovski, 1962. godine. Pod njegovim rukovodstvom grade se poluolimpijski bazen, savremeni terapijski blok sa pratećim sadržajima, vila „Pogled”, stambene zgrade za sve veći broj zaposlenih. Godine 1968. Ribarska banja postaje centar za rehabilitaciju koštano-zglobnih i degenerativnih oboljenja. Specijalna bolnica „Ribarska banja“ prerasla je od Centra za rehabilitaciju u Zdravstvenu organizaciju za pružanje usluga i specijalizovane medicinske rehabilitacije, 1976. godine. Današnja Specijalna bolnica za ortopedska, koštano-zglobna i degenerativna oboljenja u Ribarskoj banji osnovana je 1992. godine. Bolnica kao osnovnu delatnost obavlja specijalizovanu, stacionarnu i ambulantno-polikliničku rehabilitaciju obolelih i povređenih od ortopedskih, koštano-zglobnih i degenerativnih bolesti, od bolesti povreda na centralnom i perifernom nervnom sistemu, perifernih vaskularnih bolesti i povreda, a naročito: stanja posle koštanih preloma, stanja posle operacija na kostima i zglobovima, svih oblika reumatizma (zapaljenski i degenerativni), diskus hernije i postoperativnog stanja na kičmenom stubu, preoperativne pripreme za ortopedsko-hirurške zahvate, kontraktura zglobova različite etiologije, deformacija kičmenog stuba, stanja posle kontuzija, distorzija i luksacija, posttraumatske i postoperativne pareze i paralize nerava, cerebrovaskularnog inzulta i njegove posledice, prevencija invalidnosti aktivnih osiguranika. Do poboljšanja zdravstvenog stanja dolazi primenom metoda fizikalne terapije i to: kinezi-, radne, hidro-, elektro-, foto-, magnetno-, sono-, i laseroterapijom, medikamentnom terapijom i negom bolesnika. U Banji je formiran tim koji su činili lekar fizijatar, medicinske sestre i fizioterapeuti, a opsluživali su ih rendgen tehničar, laborant i pomoćno osoblje.
Godine 1992. otvoreno je Odeljenje za nepokretne bolesnike, koje funkcioniše kao posebna jedinica sa 24-časovnom pokrivenošću medicinskim nadzorom. Hidroterapijski blok ima tri kinezi-sale. Prva i najveća je u terapijskom bloku i ima 50 ležaja. Druga je na spratu ovog bloka i nju koriste eksterni pacijenti. Treća je namenjena nepokretnim pacijentima. U hidrobloku se koriste još i hidrogalvanska, đakuzi kada i habard kada. Pored kada montirana je i adekvatna dizalica za transfer nepokretnih bolesnika. Jedan od terapijskih bazena ima pokretno dno kojim se određuje dubina vode i takođe ima dizalicu za nepokretne pacijente. Ribarska banja ima i dva spoljna bazena, koja su deo vanterapijske procedure i takođe se pune termalnom vodom. U današnjoj Specijalnoj bolnici formiran je dijagnostički blok u kome rade tri ambulante. Jedna je za ultrazvučnu dijagnostiku zglobova, mišića, krvnih sudova, žlezda i unutrašnjih organa. U drugoj je najsavremeniji aparat koji služi za ranu dijagnostiku osteoporoze. Treća je EMNG – elektromioneurografija, metoda kojom se ispituje elektična aktivnost mišića i nerava. Spinalna dekompresija (trakcija, istezanje) veoma je uspešna neoperativna procedura za uklanjanje bolova i ranih tegoba uzrokovanih problemima kičme. Spinalna dekompresija je pasivna terapijska metoda koja se sastoji od istezanja određenih delova kičme primenom mehaničke sile. Dekompresiona terapija nežno isteže kičmu, čime se smanjuje pritisak na diskove i zglobove kičme, što omogućava prirodni proces izlečenja. Dijagnostički blok raspolaže i kabinetima za rendgen dijagnostiku, kao i laboratoriju. Posebnu novinu u lečenju bolesnika predstavlja tretman hiperbarične oksigenacije koja se obavlja u hiperbaričnoj komori. Ova terapija ima širok spektar dejstva: poboljšava cirkulaciju krvi, ubrzava zarastanje rana i preloma kostiju, leči gangrenu, opekotine i promrzline, i osvežava vitalne funkcije organizma. Pored tradicionalnog lečenja u lekovitoj banjskoj vodi i korišćenja vode u terapeutskim postupcima, danas se u ovom lečilištu primenjuju sve najsavremenije tehnike fizikalne terapije, praćene upotrebom najmodernijih uređaja i aparata. Zahvaljujući vrhunskim stručnjacima lečilišta i ovakvim stepenom opremljenosti, Specijalna bolnica „Ribarska banja” danas postiže vrhunske rezultate.
Specijalna bolnica „Ribarska banja” ima 510 postelja. Vila „Srbija”, izgrađena 1904. godine, spratnosti je P+2, sa 87 ležaja raspoređenih u 25 trokrevetnih i tri četvorokrevetne sobe. U parteru objekta nalazi se odeljenje za nepokretne pacijente, sa 43 ležaja u dve dvokrevetne i 13 trokevetnih soba. Objekat ima dva putnička lifta. Vila „Crna Gora” spratnosti je P+1, sa 30 ležaja u dva apartmana i 13 trokrevetnih soba. Objekat je izgrađen 1907. godine. Vila „Hercegovina” izgrađena je 1906. a rekonstruisana 2013. godine, spratnosti P+2+Pk, sa 80 ležaja u osam apartmana, tri studija i 24 dvokrevetne sobe. Objekat ima panoramski lift i u rangu je smeštajnog objekta sa četiri zvezdice. Vila „Bosna” izgrađena je 1905. godine, spratnosti P+2, sa 75 ležaja u dva apartmana, 24 dvokrevetne, dve trokrevetne i četiri četvorokrevetne sobe. Objekat ima dva putnička lifta. Vila „Hrvatska” je izgrađena 1908. godine, spratnosti P+1, sa 19 ležaja u 11 jednokrevetnih i četiri dvokrevetne sobe. Vile „Slavonija” i „Dalmacija” izgrađene su 1907. godine, spratnosti P+1. Vila „Slavonija” ima 25 ležaja u 17 jednokrevetnih i četiri dvokrevetne sobe. Vila „Dalmacija” ima 16 ležaja u četiri apartmana i četiri dvokrevetne sobe. Objekat „Pogled” je izgrađen 1976. godine, spratnosti St+Pr+5, sa 124 ležaja u 10 apartmana i 51 u dvokrevetnim sobama. U suterenu i prizemlju objekta nalaze se dve svečane sale i galerija slika. Objekat ima dva putnička lifta.
U okviru Banje postoje pošta, apoteka, biblioteka, prodavnica mešovite robe, restoran, kongresna sala, letnja pozornica, letnja bašta, kafe-poslastičarnica, otvoreni bazeni.
Na temeljima turskog kupatila izgrađen je moderan velnes i spa centar. Pored bazena, tu su i hamam, slana soba i pećina, parno kupatilo, saune, luksuzne sobe za masažu – gde se obavlja preko 20 masaža, đakuzi kade, bjuti i fitnes centar, kao i relaks prostorije sa toplim ležaljkama i zvezdanim nebom. Blagotvorni uticaj na organizam ogleda se u opuštanju mišića i celog tela, podsticaju metabolizma, a lekovita voda ima i izuzetan uticaj na kožu. Ponuda masaža i tretmana pažljivo je osmišljena od strane odabranog tima stručnjaka za velnes i spa programe u Ribarskoj banji. Ponuda je osmišljena tako da zadovolji svačiji ukus i potrebe. Blagotvorni uticaj soli na ljudski organizam ovde je ponuđen kroz slanu sobu i slanu pećinu, za koju je doneta so sa dalekog Kavkaza. Boravak u slanoj pećini i slanoj sobi, u kojima je atmosfera zasićena negativnim jonima soli, ima višestruki uticaj na lečenje respiratornih bolesti, kao i relaksirajuće i antioksidirajuće dejstvo. Preporučuje se i boravak u sauni, koja pomaže detoksikaciju i cirkulaciju. Opuštanje na toplim ležaljkama – tapidarijumima, uz diskretnu igru svetlosti, pravi je užitak za sve ljude opterećene bukom i stresom.
U vrelim letnjim mesecima najbolji provod je u sportsko-rekreativnom centru „Samar” u Ribarskoj banji. Mini-akva-park, okružen stoletnim jastrebačkim šumama, pruža osveženje i nezaboravnu adrenalinsku zabavu. U okviru akva-parka postoje tri bazena, jedan dečji i dva za odrasle – sa toboganima, šankom u vodi i ostalim pratećim sadržajima. Za ljubitelje sporta tu je i teren za tenis, uslužno iznajmljivanje bicikla, prostor za odbojku na pesku, teren za male sportove, kao i kafe-poslastičarnica. Poseban vid noćnog provoda u Ribarskoj banji u letnjim mesecima jesu noćna kupanja na otvorenim bazenima, u prelepoj termalnoj vodi. Ribarska banja je kao klimatsko mesto veoma poznato lečilište, ali je istovremeno pogodna i za turizam i rekreaciju. Čitav ovaj kraj zajedno sa Ribarskom banjom ide u red ekološki očuvane i izuzetno zdrave životne sredine.
Ugostiteljski objekti su restoran „Vojvodina” sa letnjom baštom i VIP salom. Na spratu ovog kompleksa rade i kongresna sala i seminar sala. Šank-bazen nalazi se na otvorenim bazenima. Kafe-bar „Vidikovac” na vrhu tornja, koji je u stvari liftovod, raspolaže sa 40 mesta, odakle se pruža veličanstven pogled. U turističkom smislu, etno-restoran „Vodenica” – do koga se stiže uređenim planinskim putem ili vozićem „Trucko” – značajno je upotpunio vanpansionsku ponudu ustanove. Kulturni život u Ribarskoj banji oplemenjen je programom manifestacije „Kulturno leto” brojnim koncertima, pozorišnim predstavama, likovnim i vajarskim kolonijama, književnim i pesničkim večerima. Na obroncima Velikog i Malog Jastrepca svake godine krajem januara lovačko udruženje organizuje manifestaciju „Jastrebački vuk”, koja okuplja više stotina lovaca iz zemlje i inostranstva. Gostima se nudi i organizovana poseta manastiru Svetog Romana, iz IX veka, gde je prvobitno bio sahranjen Nikolaj Velimirovič Rajevski, vojnik koji je stradao u srpsko–turskom ratu i koji je Tolstoju poslužio za lik Vronskog u romanu „Ana Karenjina”. U blizini Ribarske banje nalaze se i deligradski šančevi iz Prvog srpskog ustanka i spomen-crkva arhangela Mihaila, koju je podigao kralj Aleksandar I Karađorđević; tu su i mojsinjske svetinje i manastir Pokrov Presvete Bogorodice u Đunisu, sa izvorom lekovite svete vode.
Za sprovođenje edukativnih i zdravstveno-kongresnih programa, Specijalna bolnica „Ribarska banja” raspolaže modernom kongresnom salom i salom za seminare. Kongresna sala je tehnički potpuno opremljena i raspolaže brojem od 250 mesta. U dosadašnjem periodu održano je više desetina naučnih i edukativnih skupova, među kojima, u prvom redu, kongresi fizijatara, kao i Evropski kongres onkologa, Kongres hirurga Srbije, Skup oftalmologa, Kongres pneumofiziologa, Kongres ginekologa, Kongres kardionefrologa…
Početkom 2010. godine Ribarska banja je na 32. Sajmu turizma dobila laskavo priznanje: stručni žiri ju je proglasio za najbolju u Evropi „u oblasti zdravstvenog turizma sa pratećim sadržajima”.