Privatizacija zdravstvenih ustanova u banjama

Uvodne napomene

I pored ubedljivo najduže tradicije u srpskom turizmu, najvećim učešćem u ukupnom turističkom prometu i broju ležaja, banjski turizam nije uspeo da se razvije u skladu sa potencijalom koji poseduje. Nesklad u proporciji između obilja prirodnih resursa i stepenu njihovog iskorišćenja jedna je od karakteristika privrede Srbije uopšte, ne samo banjskog turizma, mada je u njemu, verovatno, najizraženiji. Retki su primeri u svetu da jedan narod koristi manje od 5% prirodnog blaga koje poseduje na svojoj teritoriji, a da je pri tome, to blago bilo i ostalo strateški proizvod u svetskim razmerama. Ovo zbog toga što Srbija raspolaže sa 500 izvora termomineralne vode, oko 260 je kaptirano, a ima samo 30 – tak urbanizovanih banja. Osim toga, banjski turizam je jedan od retkih segmenata turizma, koji se u svojoj biti zasniva upravo na korišćenju prirodnih resursa (vode, vazduha, blata, …) koji imaju lekovita svojstva. Ako bismo na jedno mesto stavili sve medijske napise, pa i stručne radove, o banjama Srbije objavljene poslednjih godina, sa namerom da „izvučemo“ najčešće korišćene termine, verovatno bi prednjačili sledeći termini: tradicija, turizam, potencijal, vizija, privatizacija. Korišćenjem upravo ovih reči možemo u jednoj rečenici opisati status banja i stanje u kome se danas nalaze. Ta rečenica bi mogla da glasi: I pored dvovekovne tradicije banjskog turizma, nismo uspeli da iskoristimo njegov neosporni potencijal, i tako će ostati sve dok nadležni, viziju razvoja banja vide jedino kroz privatizaciju zdravstvenih ustanova u njima.



Eventualna privatizacija banjskih zdravstvenih ustanova

Ova tema se može elaborirati do nivoa knjige, a toliko prostora nemamo. Zato ćemo završiti našim argumentovanim, stručnim i, nadasve, dobronamernim predlogom, jer nikada ne kritikujemo, nego predlažemo održivo rešenje. Specijalne bolnice, sa svim njihovim resursima, treba zadržati u državnom vlasništvu. Mora se naći modalitet za jasno razgraničavanje zdravstvenih ustanova u banjama koje mogu poći u pravcu jačanja velnes sadržaja (ne zapostavljajući medicinu) sa šansom za uspeh na tržištu, od onih koje će ostati isključivo centri za rehabilitaciju. Istovremeno, ozbiljnim braunfild investicijama, usluge u banjskim hotelima dovesti na nivo 4*. Završićemo preporukom bivše predsednice Evropskog udruženja banja: Moramo da održavamo tradicionalna lečenja koja imamo u našim banjama i medicinske tretmane, ali, takođe, moramo da otvorimo svoje institucije i naše članove, banje, tako da ponude lečenja i programe za ljude koji žele da na ovim mestima provedu godišnje odmore, ili druge odmore i da ih iskoriste i za preventivna lečenja i tretmane. Prevencija je značajna i za socijalno osiguranje, i oni koji se bave prevencijom i socijalnim osiguranjem znaju da je jeftinije pomoći ljudima da dugo ostanu zdravi, nego da ih puste da obole, pa onda da ih leče. Prema tome, preventiva je jedna od velikih šansi, i preventiva i odmor zajedno. Upravo su banje za to najbolji partneri. Ovo kaže dr Sigrun Lang gradonačelnica Baden – Badena, sinonima za uspešnu banju. Mi smo spremni da poslušamo najbolje. A drugi?

 

Dr Sigrun Lang na otvaranju Kongresa banja 2009. godine u Vrnjačkoj Banji

Modeli privatizacije zdravstvenih ustanova u banjama trebali bi da proisteknu iz Strategije razvoja turizma Srbije 2016 – 2025. u čijoj je izradi Udruženje banja Srbije, kao član Nacionalnog saveta za turizam, aktivno učestvovalo. Već dugo predlažemo izradu Strategije razvoja zdravstvenog turizma, ne samo zbog privatizacije državnih zdravstvenih ustanova u banjama, već i zato što zdravstveni turizam to zaslužuje. Zbog duge tradicije (više od dva veka), najvećim učešćem u broju ostvarenih noćenja domaćih gostiju, zbog najvećeg broja ležaja, i zbog bogatog prirodnog i ljudskog resursa. Udruženje banja Srbije smatra javno – privatno partnerstvo (JPP) održivim modelom privatizacije zdravstvenih ustanova u banjama, ali pod uslovom da država zadrži većinsko vlasništvo. Poslednjih 20 – ak godina, dobre rezultate daje JPP model koji se žargonski zove „beli i plavi mantili“. U našem primeru to bi značilo da država zadrži medicinu (dijagnostiku i terapiju), a privatni partner da razvija smeštaj i dodatni sadržaj. Privatizacija zdravstvenih ustanova u banjama se ne sme posmatrati kao klasična privatizacija državnog „preduzeća“. Ponajpre zbog činjenice da su korisnici izvora, većinom, upravo te ustanove, te će investitor očekivati da nastavi sa eksploatacijom ovog strateškog prirodnog resursa.  Osim toga, zaposleni u ovim ustanovama imaju veliku stručnu specifičnu težinu, već i zbog toga što dva veka unazad uspešno unapređuju blagotvornu primenu prirodnog faktora na ljudski organizam. Upravo pomenuta stručnost im omogućava da svakog meseca na posao vraćaju između 8 i 10 hiljada radno sposobnih ljudi! I to za samo 1,58% od ukupnog fonda zdravstvenog osiguranja. Zbog toga, priča da je produžena rehabilitacija u banjama skupa, zaista ne stoji.



Kako dalje?

Zašto dosadašnju državnu viziju razvoja banjskog turizma smatramo neodrživom i u neskladu sa vizijom koju ima Udruženje banja Srbije? Argumenata ima mnogo, većina njih je neoboriva, pa ćemo, u želji da koristimo verodostojne dokumente, kao osnovu za naše tvrdnje iskoristiti prezentaciju nadležnog ministarstva na prvom Kongresu banja, 25. maja 2009. godine, pod nazivom „Banje Srbije na prekretnici“. Nakon korektne i tačne analize prirodnih, demografskih i inih potencijala naših banja, prezentacija prelazi na analizu postojećeg stanja, gde se, između ostalog, kaže: „… neadekvatnan kvalitet i struktura smeštajnih kapaciteta i usluga, propadanje hotelskih kapaciteta, … okosnica razvoja turizma u banjama nisu hoteli već specijalne bolnice, …“. I ovde se slažemo, jer logična posledica propadanja hotelskih kapaciteta jeste prebacivanje okosnice razvoja turizma u banjama sa hotela na specijalne bolnice. Deo prezentacije koji ostaje nedorečen jeste onaj koji predlaže pravce budućeg razvoja. Prvi deo ovog predloga je:

a) Jasno definisan koncept privatizacije i/ili zajedničko ulaganje sa strateškim partnerom,

b) Obnova i rekonstrukcija postojećih objekata u banjama (braunfild investicije),

v) Grinfild investicije, i

g) Primena savremenog koncepta jedinstvenog upravljanja destinacijom (Destination management organization).

Sasvim korektno i jedino ispravno stanovište, na kome i mi stojimo. Sledi objašnjenje kako definisati koncept privatizacije, braunfild i grinfild investicije. Tu počinjemo da se ne slažemo, i to traje do danas. Evo i zašto. Zato što u predloženim privatizacijama, strateškim partnerstvima i investicijama nema ni reči o „propalim hotelskim kapacitetima“. Naprotiv, predložena strategija koja će banjski turizam izvesti na pravi put jeste „pokretanje postupka privatizacije specijalnih bolnica za rehabilitaciju, odnosno delova specijalnih bolnica ili prodaju određenih nepokretnosti ili delova nepokretnosti čiji kapaciteti nisu neophodni za zdravstvenu službu Republike Srbije“ i to za „13 specijalnih bolnica za rehabilitaciju“. Znači, ostavićemo „propale hotelske kapacitete” da propadaju još više, jer rešenja za njih nema, a privatizovaćemo „okosnicu razvoja turizma u banjama”. Nejasno je zašto, a još više kako.

Održiva strategija razvoja banjskog turizma Srbije, mora biti rezultat dvojne analize, njihovo poređenje i, na osnovu rezultata, pronalaženje optimalnog rešenja. Ove dve analize podrazumevaju poznavanje „stanja na terenu“ i, pogotovo, iskustava zemalja u okruženju. Ovde, pre svega, mislim na zemlje sa gotovo istovetnim prirodnim lekovitim resursima i dugogodišnjom banjskom tradicijom. Kopiranje modela u želji za brzim napretkom naših banja, neće dati održive rezultate. Navešću samo neke od razloga za ovu tvrdnju. U našem okruženju imamo dve zemlje koje su velesile banjskog turizma Evrope. Slovenija, koja je imala drugačiji pristup privatizaciji od Srbije, uložila je 500 mil. € u svoje banje u devet godina (1995 – 2004), i ima bogate komšije, sa kojima nema granice. Međutim, nakon 20 godina imaju manjak medicinskog kadra, tako da sada školuju specifičan kadar – fizioterapeut sa četiri godine fakulteta. Dokaz tvrdnji Udruženja banja Srbije da bez medicine nema banja. Mađarska, s druge strane, takođe nije za poređenje. Zdravstvene ustanove u njihovim banjama su ambulantnog tipa i u vlasništvu su lokalne samouprave. Ali, ono što je bitno napomenuti, jeste činjenica da su obe države postavile zdravstveni turizam kao streteški turistički proizvod. Pogotovo Mađarska, prihvatanjem Sečenji plana, 1990. godine. Svakako smo za pronalaženje modela koji odgovara trenutnom stanju naših banja, a saglasan je sa vizijom koju imamo.