Sijarinska banja – „dragulj među brdima” – nalazi se u jugoistočnoj Srbiji, u Jablaničkom okrugu, na 520 m nadmorske visine. Udaljena je 340 km od Beograda, 90 km od Niša i 50 km od Leskovca. Krasi je božanstvena priroda, a ono što dubina zemlje ovde nedri čini Sijarinsku banju jedinstvenom u Evropi! Na prostoru od samo 800 m nalazi se 18 mineralnih izvora; temperatura vode je do 72° C, što je čini trećom po temperaturi vode u Srbiji. Sijarinska banja se nalazi u blizini izvorišta reke Jablanice, po kojoj je nazvan i čitav kraj na jugu Srbije, na šumovitim obroncima planine Goljak, sa jedne, i Radana, sa druge strane. Okružena stoletnim stablima hrasta, bukve, bora – predstavlja pravu oazu kiseonika, a s obzirom na nadmorsku visinu, može se reći da je ovo i vazdušna banja.
Posebna atrakcija Sijarinske banje jeste gejzir. Jedini je u kontinentalnoj Evropi. Nastao je prilikom bušenja na obali banjske reke, kada je uz tutnjavu, sa dubine od 1232 m, izbio vodoskok od 8 m, sa vodom temperature 72º C! Kupanje pod njegovim kapima pravi je melem za dušu, a pogled na njega čarobno je lep. Oko gejzira je kompleks bazena, sa podvodnom masažom, vodenim topovima, đakuzijem. Gejzir je i deo grba opštine Medveđa, kojoj Sijarinska banja pripada, ali i zaštitni znak po kome se Banja svuda prepoznaje.
Istorijat
Banja nosi naziv po planinskom raštrkanom selu Sijarini. Od kada i otkud potiče ovo ime nije utvrđeno, ali po jednom predanju dolazi od Sija Irina (ili Jerina), koji je u doba Vizantije bila velikašica i gospodarica ovoga kraja, sestra Justinijanove žene, carice Teodore. Inače, ima mnogo tragova koji govore da je ovaj kraj u antičko doba bio naseljen i imao intenzivan život – i to upravo u doba Rimske imperije, a kasnije i Vizantije. Postoje iskopine u selima Geglja, Bučumet, Svinjarica, Radinovac i Zlata, rudnik Lece, te Caričin grad – koji je po nekim istoričarima bio prestonica cara Justinijana. Nedaleko od Sijarinske banje nalazi se arheološko nalazište Novo brdo.
Sijarina je u srednjevekovnoj Srbiji bila sedište župe u slivu banjske reke. U starije doba turske vladavine lečilište je bilo zapušteno, a u XVIII veku je „bilo na glasu”. Šezdesetih godina XIX veka Banja je imala dva kupatila – po jedno za žene i muškarce – i u njoj se nalazio čardak Said-paše.
Posle oslobođenja Srbije 1878. godine, primitivno uređena i zapuštena Sijarinska banja bila je obnovljena. U njoj su se lečili oficiri i vojnici. Tada je u lečilištu postojala i ambulanta. Pred kraj XIX veka izgrađeno je kupatilo sa dva bazena, pošto su „Sijarinske terme bile cenjene u narodu”. Godine 1906. u njoj su izgrađeni „Acini konaci” i „Maznićevi konaci” sa 20 odeljenja i kafanom u prizemlju. Tada je Banja imala pekaru, mesaru i bakalnicu. „Maznićevi konaci” su najstarija očuvana prizemna zgrada balkanskog tipa u Banji. Za vreme okupacije u Prvom svetskom ratu Bugari su u lečilištu izgradili baraku sa dva bazena.
U predratnoj Jugoslaviji dolinom Jablanice izgrađen je dobar put i uspostavljena je autobuska veza između Leskovca i Sijarinske banje. Tada je započela druga faza njene izgradnje – „Kupatilo II” – sa dva betonska bazena i sa kadama u kojima se rashlađivala vruća voda.
Možda najznačajniji period za razvoj Sijarinske banje dolazi posle Drugog svetskog rata, kada ona počinje da se razvija znatno intenzivnije. Prvi veći objekat smeštajnog tipa bio je hotel „Beograd”, sagrađen 1952. godine. Banju u tom periodu posećuje na desetine hiljada turista iz svih krajeva Jugoslavije. Prvo preduzeće koje je osnovano i koje se bavilo pružanjem ugostiteljskih usluga bilo je Ugostiteljsko turističko preduzeće „Sijarinski gejzer Sijarinska banja”. Naziv je promenjen 1973. godine, kada postaje Auto-sabraćajno preduzeće „Jugekspres uprava Banje Sijarinska banja”. Godine 1985. postaje Zavod za prevenciju, lečenje i rehabilitaciju, a 1992. godine Radna organizacija „Zavod za prevenciju, lečenje i rehabilitaciju Sijarinska banja”. Zvanično postaje Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Gejzer Sijarinska banja” 24. 12. 2007. godine, a prvi direktor bio je prof. dr Milorad Babić.
Nosilac smeštajnih kapaciteta je Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Gejzer” sa 277 ležaja, koja pored smeštajnih kapaciteta ima i terapijski blok za rehabilitaciju. U samoj ustanovi od dodatnih usluga nude se masaže, tople kupke, podvodne masaže, biserne kade, fitnes sprave, kineziterapija, terapije blatom. Banja je najposećenija u julu i avgustu, kada je, pored stalnih gostiju, poseti i veliki broj izletnika iz okolnih gradova, naročito za vreme trajanja manifestacija „Gejzerske noći” i „Zlatni kotlić gejzira”. Ohrabruje podatak da turistički radnici Banje redovno obogaćuju sadržaje boravka i da ga prilagođavaju svim uzrastima, a u strukturi dominiraju gosti iz Vojvodine, koji se Banji svake godine rado vraćaju.
Upravnici i direktori Zavoda za rehabilitaciju Sijarinska banja
Prvi lekar i prvi upravnik u Sijarinskoj banji bio je dr Boža Popović 1927. godine. Od 1934. do 1944. godine lekar u banji bio je dr Boža Tasić. Po završetku Drugog svetskog rata jedan od prvih lekara bila je dr Evgenija Medinska, koja je radila u ambulanti Medveđa i Sijarinska banja od 1947. do 1960. godine. Šezdesetih godina XX veka radio je prim. dr Siniša Ilić, penzionisani vojni oficir, mikrobiolog, a dr Karlo Medvedi, po nacionalnosti Čeh, bio je angažovan oko pet godina. Zatim dolaze lekari dr Velibor Teokarević, dr Vukosav Backović, dr Dušan Stošić, dr Ilija Luković, dr Sava Milovanović, dr Olga Drekalović, dr Stanko Kostić i dr Dragiša Popović. Po osnivanju Zavoda za specijalizivanu rehabilitaciju za prvog direktora samostalne organizacije bio je imenovan dr Dragiša Popović, koji je na toj dužnosti ostao sve do 1998. godine. Od 1998. do 2002. godine direktor je bio Radivoje Savić, turizmolog, radnik Zavoda za specijalizovanu rehabilitaciju. Posle isteka njegovog mandata za novog direktora postavljen je prof. dr Milorad Babić. Za vreme njegovog mandata 2007. godine dobijen je status Specijalne bolnice za rehabilitaciju. Zatim je na to radno mesto, u istoj funkciji vršioca dužnosti, postavljena Dobrica Purenović, ekonomista, radnik ustanove, 2012. godine. Nju na toj funkciji 2015. godine zamenjuje dr Milorad Šterović, fizijatar, a iste je godine za direktora imenovan dr Petar Jorgaćević, fizijatar. Od 2017. godine direktor Specijalne bolnice za rehabilitaciju je prim. dr Zoran Radenković.
Danas je Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Gejzer Sijarinska banja” moderna zdravstvena ustanova sa savremenim medicinskim blokom. Pored stacionarnog dela, više od 70% kapaciteta je u komercijalnom delu i koristi se za komercijalne goste.
U planu je izgradnja modernog velnes centra sa konceptom zasnovanom na rimskom nasleđu, koji će nositi naziv „Sijarina spa”.