Bukovička banja

Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Bukovička banja”

Istorija

Teritorija na kojoj je 30-ih godina XIX veka počela da se formira Bukovička banja imala je sve potrebne prirodne preduslove da baš ovde nastane jedna od najlepših i najposećenijih banja u Srbiji. Omeđena Orašačkim brdom na severoistoku, Bukuljom (696 m nadmorske visine) i Venčacem (657 m nadmorske visine) na jugu, te Risovačkim brdom na istoku, danas udaljena od Beograda 76 km, a nekada 12 km od železničke stanice u Međulužju, sa nizijskim klimatom i primesama blažeg planinskog podneblja, bogata šumom i mineralnom vodom, Bukovička banja je na sebe skrenula pažnju najpre bolesnika i turista, a potom i države, koja je tokom XIX i početkom XX veka u nju uložila mnogo više nego i u jednu drugu banju u Srbiji.

Prvi razlog koji je uticao na to da baš ovde nastane banja bilo je obilje mineralne vode. Izvori mineralne vode prostiru se na teritoriji od sela Banje, preko Vrbice, Darosave, Progoreoca, pa sve do sela Rudovaca, ali i kao stona i kao lekovita voda najpoznatija je postala kisela voda iz sela Bukovika, nedaleko od novoformirane varošice Aranđelovac. Drugi važan faktor za razvoj Banje bila je klima. Smeštenu u središnjem delu Šumadije, u severoistočnom podnožju planine Bukulje, na nadmorskoj visini od oko 250 do 270 m, Bukovičku banju karakteriše regionalni tip klimata srednjeg dela Šumadije, sa specifičnim varijetetom subalpske klime. Na osnovu višegodišnjeg osmatranja (1931–1960) može se reći da ovde vlada umerena, i po čovečji organizam pogodna klima – zime su relativno hladne, jeseni toplije od proleća, a leta umereno topla. Sa srednjom godišnjom temperaturom od 10,6° C i srednjom julskom temperaturom od 24,3º C, sa mineralnom vodom, umerenim vazdušnim strujama i pobrđem Aranđelovačke kotline, bogatom šumom (koja istovremeno štiti rejon od jakih vetrova, umanjuje nagle promene vremena i obogaćuje vazduh ozonom), ovaj kraj je imao sve prirodne preduslove za razvoj banjskog turizma. Danas je Bukovička banja priznata turistička destinacija. Turistička ponuda Aranđelovca obuhvata zdravstveni turizam, koji se dopunjuje izletničkim, kongresnim i lovnim turizmom. Veliki značaj za razvoj turizma u ovom delu Šumadije imaju i mogućnosti za izletničke i edukativne posete. Blizina kulturno-istorijskih znamenitosti pruža mogućnost edukativnih poseta – nedaleko se nalaze: Risovačka pećina, Bakića dvori na planini Venčacu, Marićevića jaruga u Orašcu, crkva brvnara u Darosavi, crkva Svetog Arhangela Mihaila u Brezovcu, rudnički manastiri, kao i Oplenac i Topola. Uređene staze za šetnju u parku Bukovičke banje i one koje vode do vrha planine Bukulje (oko 5 km), kao i blizina veštačkog akumulacionog jezera bogatog ribom (pastrmka, šaran, som i klen), pružaju velike mogućnosti za razvoj rekreativnog turizma.

Zainteresovanost za Bukovičku banju vremenom je rasla, pa se povećavao i broj posetilaca. Gosti, koji su dolazili u sve većem broju a nisu imali obezbeđen ni smeštaj, ni hranu, niti lekarski nadzor, podstakli su i državu da obrati pažnju na Bukovik i započne investiranje u balneonaseobinsku izgradnju. Kada je 1846. godine država podigla prvu gostionicu od mekog materijala, izdala ju je pod zakup, a zakupac je bio obavezan da u gostionici drži razna jela i pića, dok je sobe izdavao po ceni koju mu je odredila država – 2 groša čaršijska dnevno. Počev od 1836. godine, kada je izvršena prva analiza kvaliteta vode sa izvora u Bukoviku, do polovine 50–ih godina XIX veka – dakle za nepune dve decenije –  Bukovička banja je počela da dobija konture uređenog banjskog lečilišta: pored uslova koje joj je dala priroda (mineralne vode, čist vazduh, pogodna klima, mir i prijatni ambijent), uz državnu pomoć uređeni su izvori i njihova okolina, a podignut je i prvi objekat za smeštaj posetilaca. Sve veći broj ljudi koji su ovde dolazili u potrazi za lekom inicirao je dalja ulaganja u unapređivanje Banje, a rastući broj učenih lekara, koji su bili u obavezi da u vreme sezone borave u banjama, pa i na Kiseloj vodi, bio je doprineo većoj primeni savremenih balneoloških metoda, aktuelnih u mnogim eminentnim evropskim banjama toga doba.

Tokom prve polovine XIX veka zalaganjem dr Lindenmajera skrenuta je pažnja na Bukovičku banju, najpre bolesnicima, a potom i državi. Sve veći broj posetilaca podstakao je državu da na kiseloj vodi, kao prvo, obezbedi nužan smeštaj, kako toliki svet noći više ne bi provodio pod vedrim nebom. Tako je određena komisija koja je imala zadatak da ispita mogućnosti proširenja postojećeg objekta, ali i iznalaženja novih izvora mineralne vode. Komisija je počela sa radom 1847. godine i na okolnom terenu pronašla više izvora. Veći deo izvora bio je zatrpan, a ostavljen je samo onaj koji se nalazio severozapadno od Starog izvora, na mestu koje dr Lindenmajer pominje kao Pištoljine. Ovde je prilikom istraživanja bio iskopan bazen, koji su posetioci počeli da koriste kao kupatilo mnogo pre nego što je postao uređen. Sve do tada su banjski posetioci koji su svoje lečenje želeli da upotpune i kupanjem u mineralnoj vodi morali da pešače nešto više od sat vremena kako bi došli do sela Banje, gde je voda napravila prirodne bazene u kojima se, izložena sunčevim zracima, zagrevala i do 25° C. Do početka banjske sezone, 1851. godine, ovaj bazen je popatošen drvenim talpama, po kojima je i dobio naziv Talpara. Bazen je bio podeljen na dva dela, tako da su ga u isto vreme mogli koristiti i muškarci i žene.

Prvi obimniji radovi na restauraciji banjskih objekata u Bukovičkoj banji preduzeti su sredinom 60-ih godina, kada je renovirana zgrada Zatvoreno kupatilo. Krajem 50-ih godina prošloga veka Bukovička banja bila je jedina banja u Jugoslaviji koja nije imala mogućnost stacionarnog lečenja bolesnika. Sve do 1964. godine postojala je samo ambulantna služba, tako da su korisnici banjskih usluga na lečenje dolazili isključivo u sopstvenoj organizaciji. Tek nakon renoviranja 1964. godine manji broj pacijenata mogao je da se smesti u zgradi banjskog Kupatila, a od naredne godine počela je da se razvija zdravstvena služba lečilišta, nazvana ,,Prirodno lečilište”. Od 1975. godine planirano je preuređenje zgrade Zatvorenog kupatila u polikliničko-dijagnostički centar sa terapeutskim blokom. Vremenom, „Prirodno lečilište” postaje odlučujući činilac lečilišne i turističke ponude ove banje. Realizaciji se pristupilo 1978. godine, najpre radovima na plafonima, potom je zamenjeno šesnaest kada, a sala za kineziterapiju dobila je nove uređaje. Uređene su i dve nove sale – za elektroterapiju i parafinsku terapiju.

Od 1984. godine „Prirodno lečilište” radi preko cele godine, a, po sporazumu sa hotelima, svaki gost Bukovičke banje mogao je da koristi usluge „Prirodnog lečilišta”. Obnovljeno i savremeno opremljeno, „Prirodno lečilište” od 1991. godine funkcioniše kao Zavod za specijalizovanu i opštu rehabilitaciju, a od 1999. godine pod imenom Specijalna bolnica za prevenciju, lečenje, specijalizovanu i opštu rehabilitaciju „Bukovička banja” Aranđelovac, sa skraćenim nazivom Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Bukovička banja”. Zavod je 1986. godine raspolagao brojem od 224 ležaja, uglavnom lociranih u hotelima „Šumadija” i „Staro zdanje”, a iskorišćenost kapaciteta dostigla je 72%, uz prosečan boravak gostiju od 14 dana. Nakon 1980. godine u Specijalnoj bolnici se primenjuje kompletna fizikalna terapija – parafin, elektroterapija, kineziterapija, podvodna masaža i drugo. Od 1989. godine Specijalna bolnica je jedina ustanova u Srbiji specijalizovana za produženo lečenje, edukaciju i rehabilitaciju dece koja boluju od dijabetesa. U proteklih 20 godina ovde se lečilo više od 4.000 dece dijabetičara. Objekat Zatvoreno kupatilo, u kojem posluje Specijalna bolnica „Bukovička banja”, izgrađen je u periodu od 1936. do 1938. godine i kao objekat od velikog arhitekturnog značaja pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kragujevac. Poslednjih godina je značajno rekonstruisan i obezbeđeni su kvalitetni uslovi za smeštaj pacijenata.

Balneologija

Bukovička mineralna voda svrstana je u red najpoznatijih evropskih i svetskih alkalno–ugljenokiselih voda, blagotvornog okrepljujućeg i osvežavajućeg dejstva na čovekov organizam, širokog dijapazona lekovitosti, a poseduje i preventivno, profilaktičko svojstvo ako se redovno koristi po preporukama lekara.

Mineralna voda Bukovičke banje ima lekovita svojstva pijenjem kod:

  • Oboljenja i stanja hepatobilijarnog trakta;
  • Gastrointestinalnog trakta;
  • Diabetes mellitus–a;
  • Oboljenja mokraćnih puteva.

Kupanjem u mineralnoj vodi leče se zapaljenjski, ekstraartikularni i degenerativni reumatizam. To su glavne indikacije, koje su klinički potvrđene. Uz upotrebu postupaka i mera fizikalne medicine, higijensko–dijetalnog režima, klimatske faktore, indikaciono područje ima širi spektar:

  • Rekonvalescenti;
  • Postreumatska stanja;
  • Lakši oblici hipertenzije i srčanih oboljenja;
  • Psihički zamoreni;
  • Neurastenije;
  • Anemije;
  • Nespecifična plućna oboljenja (astma, cistična fibroza);
  • Hronična oboljenja i stanja ženskih organa.

 

U Bukovičkoj banji hidroterapija je jedan od najvažnijih terapijskih tretmana, koji podrazumeva primenu mineralne vode u terapijske svrhe. Hidroterapija se primenjuje kod svih banjskih pacijenata, ukoliko nemaju neku od kontraindikacija za kupanje u mineralnoj vodi.

Hidroterapija može da se primeni u sledećim slučajevima:

  • Povrede mekih tkiva;
  • Spazmi mišića;
  • Stanja nakon preloma;
    • Upalne i degenerativne reumatske bolesti;
    • Kontrakture zglobova.

Hidroterapija se sprovodi u lokalnim kupkama, kadama sa podvodnom masažom, četvoroćelijskim kadama sa galvanskom strujom i u terapijskom bazenu u koji su instalirane terapijske podvodne masaže, ushodne kupke i biserna kupka – đakuzi.

Glina

Glina sa lokalnog podneblja pomešana sa mineralnom vodom u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju „Bukovička banja” Aranđelovac koristi se u balneoterapijske svrhe od 1997. godine. Terapijski efekat Bukovičke gline zasniva se na hemijskim interakcijama najvažnijih sastojaka gline (aluminijum, silicijum) i mineralne vode iz Bukovičke banje. Najvažnije lekovite karakteristike gline zasnovane su na njenoj strukturi i snazi adsorpcije i apsorcije (privlači i upija štetna jedinjenja), energetskoj moći i prirodnom uticaju na organizam. Aplikuje se hladna ili topla, u zavisnosti od indikacija, tako što se nanosi na komprese u sloju debljine 1 cm na deo tela koji se tretira.

Indikacije za primenu gline su:

  • Zapaljenjski reumatizam;
  • Degenerativni zglobni i vanzglobni reumatizam;
  • Prelomi i stanja posle preloma;
  • Sportske povrede;
  • Neurološki deficiti;
  • Vaskularna oboljenja;
  • Kožna oboljenja.

Zdravstvena delatnost Bukovičke banje

Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Bukovička banja“ Aranđelovac jeste zdravstvena ustanova koja se bavi rehabilitacijom i lečenjem, primenjujući najsavremenije terapeutske metode, kombinove sa dejstvom prirodnih lekovitih mineralnih voda, gline i klime. Svoju delatnost obavlja u objektu Zatvoreno kupatilo, koji je rekonstruisan i prilagođen savremenim potrebama moderne zdravstvene i banjske ustanove sa prostorom od preko 5000 m2, sa polikliničko–dijagnostičkim centrom, terapeutskim blokom i stacionarom sa 120 postelja.

Specijalna bolnica se sastoji od tri odeljenja:

  • Odeljenje za lečenje, edukaciju i rehabilitaciju odraslih, sa ambulantom;
  • Odeljenje za lečenje, edukaciju i rehabilitaciju dece i omladine, sa ambulantom;
  • Odeljenje za specijalističko konsultativne preglede i dijagnostičku obradu.

U obavljanju zdravstvene delatnosti Specijalna bolnica pruža preventivne, dijagnostičke i terapijske usluge iz:

  • fizikalne medicine i rehabilitacije;
  • pedijatrije;
  • interne medicine;
  • medicine sporta;
  • labaratorijske dijagnostike.

Dijabetes kod dece – specifičnost Bukovičke banje

Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Bukovička banja” u Aranđelovcu jedina je ustanova u Srbiji specijalizovana za produženo lečenje, edukaciju i rehabilitaciju dece koja boluju od dijabetesa. Odeljenje za lečenje, edukaciju i rehabilitaciju dece i omladine funkcioniše od 1989. godine. U regionu, a i šire, ne postoji odeljenje ovakvog tipa. Osnovna namena Odeljenja jeste da se u njemu hospitalizuju deca i omladina, uzrasta do 18 godina, sa hroničnim oboljenjima – najčešće sa dijabetes melitusom. 

Rehabilitacija

Rehabilitacija je osnovna delatnost Specijalne bolnice za rehabilitaciju „Bukovička banja” Aranđelovac. U sprovođenju programa rehabilitacije koriste se sve vrste fizikalne terapije u kombinaciji sa balneološkim karakteristikama prirodne mineralne vode i gline. Rad je organizovan u ambulantno–polikliničkim i stacionarnim uslovima. Ambulantno–poliklinička služba nalazi se u prizemlju Specijalne bolnice i tu se svakodnevno obavljaju pregledi specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, dijagnostikovanje, kao i sprovođenje terapijskog protokola propisanog od strane fizioterapeutskog tima. U ambulantnim uslovima primenjuju se najsavremenije procedure fizikalne terapije i balneoterapije: elektroterapija, kineziterapija, radna terapija, fototerapija, mehanoterapija, hidroterapija, termoterapija, terapija prirodnim lekovitim faktorima – glinom i mineralnom vodom.

Ultrazvučna dijagnostika koštanog, zglobnog i mišićnog sistema sastavni je deo specijalističkog pregleda. Najčešće se koristi u dijagnostikovanju zapaljenjskih, degenerativnih i vanzglobnih reumatskih bolesti, kao i kod sportskih povreda.

Značajna ulaganja u prostor i opremu, počevši od 2011. godine, dovela su ovu zdravstvenu ustanovu u red najmodernijih banjskih zdravstvenih ustanova.